Select Page

Naziv je u početku zvučao kao da je nastao gotovo slučajno. Onda je, tokom vekova postao čuven, i to na najtužniji mogući način. Kao znak otuđenja i odvajanja, diskriminacije i segregacije. A da sve bude još teže razumljivo, desilo se to u jednoj od najlepših svetskih varoši. U Veneciji. Bio je 29. mart 1516. godine – bezmalo pre pola milenijuma – kada su u delu grada koji se naziva Canareggio, na dva mesta zamandaljena velika vrata. Tako je stvoren prvi geto, jedan od mnogih, kasnije nazvanih istim imenom. Venecijanski Ghetto.

,,Judejci moraju svi zajedno da žive u dvorištu okruženom kućama koje se nalaze u Gettu kod San Girolama. I da ne hode nikuda naokolo tokom čitave noći. Napravljena su dvoja vrata koja će biti otvarana ujutru, u vreme kada zvonik Svetog Marka bude otkucao početak radova kod Arsenala. Vrata će biti zamandaljena ponoć. Njih će zavarati četiri čuvara, hrišćanina, plaćena od strane samih Judejaca…“ Tako je glasio deo naredbe iz marta 1516. godine.

I tako je bezmalo hiljadu duša zatvoreno u delu grada koji je u to doba bio, već na prvi pogled, nezdrav za život. Nalazio se u Kanaređu, jednom od šest venecijanskih četvrti, na mestu gde su sahranjivani osuđenici, a povrh svega, u memljivoj oblasti. Naučnici su se dugo sporili oko korena reči geto. Da li potiče od nemačke reči gitter, što označava rešetke, ili gasse (ulica), od hebrejskog get (razdvajanje). Međutim, ne: potiče od italijanskog glagola gettare, što znači baciti. Pre nego što će Jevreji dobiti dozvolu da se nasele u ograđenom delu varoši, tu su se nalazile topionice bakra gde se deo metala – bacao na topljenje, izlivanje. Umesto đeto, Aškenazi, prve pridošlice u Ghetto, izgovarale su: Geto.

Ukupno trideset dve kuće, naseljene za samo tri dana, u kojima se stanovništvo množilo, da bi na vrhuncu imalo oko pet hiljada stanovnika. Uskoro su zgrade postale oblakoderi za tadašnje prilike. Sedam, pa čak i devet spratova. Visina tavanica bila je takođe ponižavajuća. U stvari, to su bili uobičajeni stanovi od četiri metra, ali podeljeni na pola, po visini. Od devet stanova, nastalo bi vrlo lako dvadeset.

Možemo da zamislimo kakva je to bila gužva, ,,Preneseljeni lavirint od zidova“, nazvao je Geto u Veneciji engleski pesnik Šeli. Čuvari su bili prisutni i danju i noću.  Ne samo kod vrata. Sami Jevreji plaćali su i one koji su u čamcima čuvali ograđeni deo varoši – 24 sata dnevno.

Male, ali raskošne sinagoge, nazvane školama (Scola), nalazile su se u stambenim zgradama i pripadale su određenim jevrejskim zajednicama, zavisno od dela sveta iz kojih su izgnanici dolazili (Nemačka, Kanton, Leventska, Italijanska, Španska sinagoga).

Zanimljivo je da samo stotinak godina pre osnivanja Ghetta u Veneciji, u ovoj varoši nije bilo Jevreja. Venecijanski kosmopolitizam je na izvestan način pobedio. Čini se nelogično, ali Jevreji nisu krili oduševljenje što im je dozvoljeno da se negde najzad nasele. Jer, treba se podsetiti sledećih činjenica. Jevreji su izgnani uz Engleske 1290. godine, iz Francuske 1306, a 1492, odnosno 1497. godine iz Španije i Portugala.  I to na najstrašniji način. Kao uostalom i sa Sicilije i Sardinije koje su bile kraljevine. Ghetto di Venezia  pripadao je Jevrejima, premda nisu bili vlasnici kuća. Plaćali su zakupninu prilično skupo, u početku 114 dukata godišnje, a onda 189.

Gosti Serenissime mogli da se na svojim tezgama bave zeleneštvom, pozajmljuju novac uz kamatu (što je hrišćanima bilo zabranjeno), kod njih su se mogle i zalagati stvatri, imali su pravo da prodaju staru odeću i u drugim delovima grada. I da budu lekari. Ali, morali su da nose, najpre žute, a onda i crvene kape… Ipak, mešali su se sa ostalim Venecijancima. Na razne načine, ne samo poslovne, već i prijateljske. Hugo Prat, čuveni stripadžija i sam deličnino jevrejskog porekla, tvrdio je godinama kasnije da zapravo nijedan Venecijanac ne može da se zakune da nema nekog jevrejskog pretka. U vrevi geta postojalo je pozorište, škola, hotel sa 25 soba, krčme, bolnica, prodavnice, mesara, kapadžijska radnja, berberinica, knjižara, pa čak i jedan alhemičar!

Geta su ubrzo počela da niču ne samo na Apeninskom poluostrvu. U našim rečnicima stranigh izraza, reč geto objašnjena je kao mesto gde jedna manjina živi odvojeno od ostatka društva, sredina zatvorena u sebe, pozicija na margini društva. Venecija će u martu 2016. godine s poštovanjem obeležiti 500 godišnjicu nastanka prvog geta.