Unutrašnjost slavne napuljske kapele – izvor: Wikipedia
Rajmondo di Sangro (1710-1771), sedmi princ od Sansevera, značajan deo vremena provodio je u Kapeli Sansevero u rodnom gradu Napulju. U stvari, kapela je bila grobnica njegovih plemenitih predaka. Istovremeno i neizrecivo bogata riznica velelepnih umetničkih dela. Ujedno i krajnje misteriozni, bezmalo zastrašujući kutak Napulja, grada gde tajanstvenih mesta ima i više nego što bi čovek mogao da zamisli. Kapelu je podigao Rajmondov predak krajem 16.veka da tu smesti posmrtne ostatke članova ove aristokratske porodice i na taj način im oda počast. Palata Sansevero nalazi se naime odmah pored Kapele.

Reč je o zdanju u kojem pred očaranim pogledom posetioca i danas iskrsavaju alhemičarske i masonske alegorije lebdeći mu pred očima, ukazujući na mnogobrojna, za većinu, nepoznata značenja koja ipak vode ka spoznaji. Ali i strahu. Utisak je toliko snažan, da su tokom minulih vekova o ovoj građevini nastale brojne legende: prema nekim, dvadeset osam vajarskih remek-dela u Kapeli nastalo je posredstvom tajanstvenih sila! A tajanstvene stvari uvek izazivaju ljubopitljivost i strahopoštovanje. Baš kao i vrhunska umetnost. Jer, tajna udružena sa vrhunskom lepotom, čini jedinstveni spoj. Zato je u Ulici Benedeta Kročea, uvek velika gužva. Svi strpljivo čekaju u redu da bi videli nešto što istovremeno obasjava duh i unosi nemir u dušu.

Inače, Kapela se nalazi u istorijskom delu Napulja, uz palatu Sansevero sa kojom je do 1888. godine bila povezana podzemnim prolazom i mostom. Vojvoda Đovani Frančesko di Sangro 1590. godine, posle čudesnog oporavka od teške i podmukle bolesti, odlučio je da sagradi kapelu i posveti je Bogorodici, pa su radovi okončani 1593. godine. Konačan oblik Kapeli dao je upravo njegov potomak, Rajmondo od Sansevera, dodajući brojna umetnička dela, kao i masonske simbole.
Istorijski podaci govore da je Rajmondo di Sangro danima ostajao zatvoren u svojoj alhemičarskoj laboratoriji gde je učio i izvodio oglede. U podzemlju Kapele nalazila se i štamparija iz koje su izlazili nerazumljivi tekstovi, često u šiframa. To je potpirivalo još žešće glasine. Ukratko, princ od Sansevera postao je još za života legenda i prema mišljenju sugrađana – opaki čarobnjak. U mračnim pričama koje su o njemu ispredane, pominje se i jedna u kojoj se kaže da je ubio sedmoricu kardinala kako bi od njihovih kostiju i kože napravio stolice! Da je jednu damu koja nije htela da mu se poda, pretvorio u metalnu figuru, baš kao i patuljka koji je branio! Da je krv pravio od vode, ili čak ni iz čega… Da je pre nego što će izdahnuti, tražio od ličnog sluge da ga iseče na komade, da bi posle tajanstvenog postupka ponovo oživeo, i to u ne samo njegov duh, već i telo, dakle materija. Međutim, to se nije desilo, jer su članovi porodice prerano otvorili sanduk. Iz kojeg se začuo stravičan urlik.

Od optužbi za veštičarenje, alhemiju i bezbožništvo, prešlo se na optužbe da je mnogobrojne ljude oteo upravo da bi nad njima vršio opite. Kao što se može pretpostaviti, nijedna priča nije potvrđena, ali legende kao legende, nastavile su da žive i dobijaju različite verzije, sve do današnjeg dana. Kao i ona prema kojoj je Rajmondo, inače ljubitelj muzike, po selima tražio dečake koji su umeli lepo da pevaju i kastrirao ih, da bi sačuvao njihov dečji, visoki glas.
Ali vratimo se umetničkim delima. Ona svedoče ne o večnosti tela, nego o trijumfu duha. I umetnosti. Za jednu od najčuvenijih skulptura, ,,Pokrivenog Hrista” ili ,,Hrista pod velom” Đuzepa Sanmartina, delu tako veličanstvene izrade, vezuju se takođe brojne legende. Čuveni venecijanski majstor Antoio Kanova (1757-1822) ponavljao je da bi dao bar deset godina sopstvenog života da je on bio taj koji je isklesao Hrista na odru, a ne Đuzepe Sanmartino (1720-1793). Delo je započeo Antonio Koradini, autor skupture ,,Skromnost” (uspomena na rano preminulu prinčevu majku) iz iste kapele. Još jedan veo koji izgleda kao tkanina, a ne kao mermer. Legenda o skulpturi Hrista govori da je veo nekada zaista bio od tkanine, ali da ga je princ uz pomoć alhemičarskih tajni pretvorio u mermer! I tako redom. Lepota koja ostaje neopisiva. I osećanje straha i uznemirenosti.

Grob Rajmonda Sansevera, osobe koja je svakako morala biti i sama poklonik umetnosti, a ne samo čarobnjaštva, navodno se nalazi u Kapeli, sa desne strane. Međutim, legende tu tek počinju. Da su u grobnici zapravo kosti psa, da su njegovi posmrtni ostaci spaljeni. Da je sahranjeno samo fratarsko uže i nešto obične vode, stari masonski trik. I tako redom. Nije ni čudo što i danas Napulj grozničavo privlači svojim tajnama. Čak i oni koji se zadese tu da bi išli tragom jednog svetskog bestselera, posete čudesnu Kapelu Sansevero. Ravnodušnost je isključena.